U mnogim slučajevima viđamo ljude koji ponosno stoje ispršeni sa visoko uzdignutim rukama i izrazom trijumfa na licu. Sa druge strane, viđamo i one pognutih glava. Prema novom istraživanju, emocionalni izrazi ponosa i stida nisu naučene, kulturom definisane navike. Baš poput osnovnih emocija sreće, tuge, straha i gađenja, načini pokazivanja ponosa i stida su urođeni i verovatno su tokom evolucije postali sredstvo učvršćivanja našeg statusa ili izražavanja prihvatanja tuđe dominacije.

Sve osobe, bez obzira na zemlju porekla i bez obzira na to da li su bili slepi ili ne, pokazuju svoj ponos (glava zabačena unazad, raširene grudi i podignute ruke) i svoj stid (spuštena ramena, uvučene grudi) na isti način. Postoje izuzeci: Mnogi uspevaju da prikriju svoj sram, najverovatnije zbog toga što u njihovim kulturama postoji pritisak da se održi samopouzdanje bez obzira na okolnosti.To uglavnom uspeva severo amerikancima i zapado evropljanima.